Bijeli luk je hiljadama godina poznat kao kulturna i ljekovita  biljka. Porijeklom je iz centralne Azije. To je monokotiledona biljka (2n=10), kod nas se uzgaja kao jednogodišnja. Razlikujemo sorte bijelog luka koje obrazuju cvjetno stablo sa vazdušnim lukovicama i sorte koje ne obrazuju  cvjetno stablo, a sve forme i ekotipovi se dijele na jesenske i proljetne. Kao sve vrste iz familije Alliaceae i bijeli luk se dobro prilagođava različitim ekološkim uvjetima, što je i razlog velike raznolikosti formi i ekotipova. Naučnim istraživanjima potvrdjena su brojna ljekovita svojstva bijelog luka, opravdano je nazvan “začin života” i svrstan u grupi najzdravijih namirnica. Pored upotrebe u svježem stanju koristi se dehidriran, instant, pasta, začin a njegovo  ulje sastavni je dio različitih prehrambenih i farmaceutskih proizvoda. Bijeli luk jedan od najbolje prodavanih biljnih dodataka prehrani na tržištu zdrave hrane.

Uslovi uspijevanja

Bijeli luk je moguće uzgajati na svakom tipu zemljišta, međutim najbolji prinos i kvalitet lukovica se ostvaruje na ocjeditim, lakšim, plodnim, dubokim, strukturnim zemljištima blago kisele do neutralne reakcije čiji je pH 6,8-7,2.  Nepovoljna zemljišta su pjeskovita, zbijena i zaslanjena  Optimalna vlažnost zemljišta za uzgoj bijelog luka je 80-85% PVK. Bijeli luk je otporan na niske temperature a ozime sorte bez oštećenja prezime na temperaturi od -9˚C, uz manja oštećenja može podnijeti do -15 ˚C. Bijeli luk je biljka dugog dana, traži dosta sunca i ne treba ga gajiti u sjeni. Rast glavice bijelog luka zavisi o dužene dana i akumulacije toplotnih jedinica. Optimalna temperatura za rast listova je 10-15˚C, u periodu dugog dana na temperaturi od 15-20˚C formiraju se češnjevi, a  na 20-25˚C nastupa zrenje.

Priprema  zemljišta i đubrenje

Prije nego što počnete sa pripremom zemljišta za uzgoj bijelog luka, poželjno je uraditi hemijsku analizu zemljišta, uz  preporuke za hranjivim tvarima koje zahtijeva bijeli luk. Kada šaljete uzorak zemljišta u laboratorij za ispitivanje, pored osnovnih parametara o makrohranjivima (NPK) treba Vam ukupna mineralna analiza plodnosti, parametri o sadržaju organske tvari, humusu i alternativne preporuke kako bi se održala plodnost pravilnim  i održivim upravljanem zemljišta.

Budući da je bijeli luk usjev visoke vrijednosti zaslužuje najbolje zemljište. Treba puno sunca i cijeli niz dostupnih hranjiva. Idealna kiselost zemljišta za uzgoj bijelog luka je  pH 6,8 - 7,2, ako je veća kiselost i alkalnost od ove napomenute, mnoga hranjiva su vezana u zemljištu i nedostupna za usjev. Bijeli luk će rasti u dobro dreniranim, rastresitim (lako smrvljenim u ruci) zemljištima, po mogućnosti s visokim sadržajem organske tvari. Zemljišta sa visoki sadržajem organske tvari imaju dobru  sposobnost vezivanja vode i povoljan fizičko-hemijski odnos. Ako je moguće, započeti pripremu zemljišta godinu dana prije sadnje. U jesen se vrši osnovna duboka obrada zemljišta, odmah poslije površinska priprema ako se sadi ozimi luk, a u proljeće se vrši površinska priprema za ranu proljetnu sadnju.

Bijeli luk dobro reaguje na đubrenje stajnjakom ali tada mu se pogoršava kvalitet. Najbolje ga je saditi poslije kultura koje se direktno đubre organskim đubrivom. Od mineralnih đubriva dodaje se azot (N) 100-140 kg/ha uz 2 do 3 prihranjivanja, fosfora (P2O5) 80-130 kg/ha i kalija (K2O) 150-180 kg/ha. Polovina mineralnog đubriva dodaje se pred sadnju a ostatak je za prihranjivanje. Da bi se spriječilo  ispiranje i gubitak azota u jesen treba koristiti kombinacije mineralnih đubriva sa manjim procentom azota i izbjegavati primjenu bilo kojeg oblika topivog azota u jesen kako bi se spriječilo onečišćenje podzemnih voda. Prihranjuje se u proljeće poslije nicanja i u fazi intenzivnog rasta.

Sadnja/sjetva

Bijeli luk se vegetativno propagira iz čehna. Jedno čehno proizvodi jednu glavicu. Veličina čehna je važna prilikom odabira sadnog materijala,(potrebno je od 900-1 000 kg/ha) jer njegovina veličina se direktno odražava na veličinu i kvalitet proizvedenih lukovica. Lukovice bi trebale  biti čvrste, bez mekanih mjesta i češnjevi kremasto bijeli bez promjene boje. Odbaciti sve češnjeve koji su oboljeli, mali, mekani, oštećeni i sa promjenjenom  bojom. Gdje su zime blage, dubina sadnje češnjeva treba da je  2,5 cm duboko, gdje su zime hladnije, dubina treba da je od 5 do 10 cm. Općenito, najveći i najbolji češnjevi će generirati najveće lukovice, ali se tim ne osigurava najbolji okus i kvalitet.

Jesenski bijeli luk se sadi u jesen, u idućoj godini razvija listove i lukovicu - glavicu. Ima kraće razdoblje mirovanja pa se repromaterijal ne može čuvati do proljeća iduće godine. Većina ovih ekotipova ima krupnije i šire listove, krupniju lukovicu s manjim brojem krupnih češnjeva u lukovici.

Proljetni češnjak ima kultivare i ekotipove koji se sade u proljeće. Ima duže razdoblje mirovanja i dobro se može čuvati do proljeća. Osjetljiviji je na niske temperature, što je drugi razlog sadnje u proljeće. Lažna stabljika i listovi tanji su i uži, a glavica sitnija s većim brojem sitnih češnjeva u glavici.

Photo by Self-Sustained